Optičko vlakno ili svjetlovod (engl. optical fiber) je tanka staklena ili plastična nit sa svojstvom vođenja svjetla. Vrlo mala je mogućnost pogreške, na prijenos optičkim vlaknom ne djeluju smetnje električnih uređaja, optičko vlakno ne emitira smetnje u okolinu, tanko je i lagano. Kod uporabe optičkog vlakna potrebno je električni signal pretvoriti u svjetlosni, pustiti svjetlost u vlakno paralelno s uzdužnom osi, na suprotnoj strani potrebno je svjetlosni signal pretvoriti u električni.
Pojasna širina optičkih vlakana je otprilike 180 THz do 330 THz. Postoje dvije vrste optičkih vlakana: Jednomodno i višemodno optičko vlakno.
Jednomodno optičko vlakno kroz jezgru propušta samo jednu zraku svjetlosti. Kao izvor svjetla koristi se laser, što značajno povećava brzinu prijenosa podataka te udaljenost na koju se mogu prenijeti.
Višemodno optičko vlakno kao izvor svjetlosti koristi LED diodu, jeftinije je od jednomodnog vlakna. U takvo vlakno ulazi više zraka koji totalnom refleksijom putuju kroz vlakno. Postoji ograničeni broj optičkih puteva kojima zrake svjetlosti mogu putovati kroz vlakno. Ti optički putovi se zovu “modovi” vlakna.
Po jedno vlakno se koristi za svaki smjer komunikacije. Jedan optički kabel u sebi obično sadržava više optičkih vlakana, obično 2 do 48.
Jedna od najvećih prednosti optičkog vlakna osim brzine prijenosa je i to da se radi o prijenosu signala kroz nemetal. Time se otklanjaju problemi razlike potencijala između predajnog i prijemnog kraja, struja izjednačenja, napona induciranih atmosferskim elektricitetom itd.
Optička vlakna koriste se kod vertikalnog kabliranja, a u slučajevima kada je to opravdano koriste se i pri izvođenju horizontalnih instalacija.
Izvori:
https://byjus.com › Physics › Optics
What Is Optical Fiber? -Definition And Types Of Optical Fiber – Byjus
https://en.m.wikipedia.org › wiki
Web-rezultati
Optical fiber – Wikipedia
Predmet - uvod u računalne mreže 